Pod kvalitetom jajnih stanica prvenstveno se misli na njihovo genetski normalno ili abnormalno stanje. Uspješna oplodnja, neovisno dođe li do nje prirodnim putem ili pomoću medicinski potpomognutih postupaka, značajno ovisi o kvaliteti jajnih stanica žene. Proces prirodne eliminacije u našem tijelu neće dopustiti oplodnju ako nisu razvijeni svi dijelovi jajne stanice, kao i energija potrebna za razvoj ploda.
Utjecaj kvalitete jajne stanice na plodnost
Reproduktivni sustav žene u pravilu u jednom menstrualnom ciklusu dopušta jednoj jajnoj stanici da se razvija i bude otpuštena tj. Ovulirana. Zaliha jajnih stanica svake žene nastaje prilikom njezinog začeća i nije je moguće povećati. Tijelo žene ne može odrediti kvalitetu jajne stanice kojoj “dopušta” razvoj. Ako se u određenom ciklusu radi o abnormalnoj stanici ona se u velikom broju slučaja ne oplodi. U slučajevima kada se dogodi da se takva stanica oplodni dolazi do genetskih poremećaja poput Downovog sindroma. U situaciji kada spermij uspije oploditi jajnu stanicu ako je njezina vjerojatnost za preživljavanje smanjena tijelo će odbaciti trudnoću na jedan od tri načina:
- Jajna stanica se neće pričvrsti na stijenku maternice nakon oplodnje
- Jajna stanica će se pričvrsti za stijenku maternice, ali nema dovoljno energije za razvoj
- Jajna stanica sadrži nenormalne kromosome koji uzrokuju genetske abnormalnosti ploda
U mojem slučaju osim niske razine zalihe jajnih stanica, oplodnju je sprječavala i njihova niska kvaliteta. Čak i u postupku medicinski potpomognute oplodnje kada sam imala najveći broj zrelih jajnih stanica, nakon njihovog vađenja morali smo prekinuti postupak oplodnje zbog njihove loše kvalitete.
Otkrivanje kvalitete jajnih stanica
Ne postoji pretraga kojom se može točno utvrditi kvaliteta niti kvantiteta jajnih stanica žene. Međutim analizom pojedinih spolnih hormona iz krvi i ultrazvučnim pregledom jajnika moguće je utvrditi folikularnu zalihu jajnika. Ovulatorni status kazuje nam zdravlje menstrualnog ciklusa žene ali i kvalitetu jajnih stanica. Nalazi sljedećih spolnih hormona omogućavaju nam utvrđivanje ovulatornog statusa žene:
-
- AMH (Anti-Müllerian hormone) – proteinski hormon koji regulira dozrijevanje jajne stanice prilikom pojedinog ovulacijskog ciklusa. Njegova funkcija je osigurati da u jednom ciklusu ne bi imali preveliki broj zrelih jajnih stanica spremnih na oplodnju. Kako broj jajnih stanica koje bi prilikom ovulacije mogle dozreti opada s godinama, tako pada i vrijednost AMH.
- FSH (Follicle-stimulating hormone) – hormon koji izlučuje hipofiza s ciljem izlučivanja estradiola neophodnog za menstrualni ciklus žene, te potporu u rastu i sazrijevanju folikula u jajnicima žene.
- LH (Luteinizing hormone) – hormon koji je nužan za održavanje biosinteze između progesterona i estrogena.