Krivnja – od malena slušam kako treba preuzeti odgovornost za svoje postupke i snositi krivnju kada napravim nešto neprimjereno. Prije svake bitnije odluke u životu uvijek sam razmatrala sve moguće ishode kako bi na kraju izbjegla osjećaj krivnje. Kada sam saznala za neplodnost našla sam se u situaciji u kojoj sam osjećala krivnju što ne možemo imati djecu, a za što zapravo nisam bila nimalo kriva. U nastavku saznaj kako sam se nosila s krivnjom i kako sam je se uspjela riješiti.
Osjećaj krivnje zbog neplodnosti
Od trenutka kada sam prvi puta ugledala svoj nalaz preplavio me ogroman osjećaj krivnje. Moje misli bile su usmjerene k tome da sam ja kriva što moj partner možda nikada neće imati djecu. Da sam ja kriva što naši roditelji možda nikada neće imati unuke. Što naše sestre možda nikada neće postati tetke. Bilo me strah da sam sve razočarala svojim nalazima i dijagnozom.
Nikada nisam osjećala krivnju što sam iznevjerila sebe, odnosno što ja možda nikada neću imati djecu. Činilo mi se licemjerno oplakivati svoju sudbinu kada je moje tijelo to koje možda nikada neće biti sposobno donijeti novo biće na svijet. Prema sebi nisam osjećala krivnju, već sam osjećala da je to kazna koju moram podnijeti.
