6 faza prihvaćanja negativnih emocija

Do prije dvije godine potiskivala sam emocije koje nisam željela osjetiti, u nadi da će nestati. One bi se nakupljale i s vremenom bi ih izbacila na pogrešnu osobu u pogrešno vrijeme. Danas sam svjesna svojih emocija i pristupam im tako da si dopuštam da ih osjetim. Kada sam ih potpuno svijesna tražim izvor i način njihovog rješavanja.

Negativne emocije

Ne postoje pozitivne i negativne emocije, već samo ugodne i neugodne. Sve emocije koje osjetimo putokaz su nam za daljnje korake kroz život.

UGODNE EMOCIJE

Emocije koje u nama stvaraju ugodnu služe nam kako bi znali, da je ono što radimo dobro za nas i trebamo nastaviti tim putem. U situaciji kada sve ide po planu lako je pratiti putokaz ugodnih emocija. Problem nastaje u stresnim i nepovoljnim situacijama. Prolazeći kroz neplodnost uvijek je bila prisutna krivnja ako bi osjetila ugodnu emociju. Smatrala sam kako nisam “dobra osoba” ukoliko osjećam sreću i zahvalnost dok tugujem za nečime što nemam. Radom na sebi naučila sam da je moguće ostjetiti istovremeno ugodnu i neugodnu emociju. Ugodne emocije koje sam osjećala kroz period neplodnosti davale su mi znak kako izaći iz vrtloga negativnih misli u koji sam ušla. One su mi pokazivale put ka ostvarenju mira i spokoja usprkos neplodnosti.

NEUGODNE EMOCIJE

S druge strane postoje emocije koje nam nisu ugodne. One su tu da nam kažu da ono što radimo nije dobro za nas i da nešto moramo promijeniti. Neugodne emocije potiču stvaranje negativnih misli koje pojačavaju postojeću i stvaraju novu neugodnu emociju. Ljutnja je emocija s kojom sam se ja suočavala veliki dio moje borbe s neplodnosti. Ljutnja izazvana situacijom u kojoj se nalazim potaknula me da razmišljam o tome kako druge žene u mojoj okolini s lakoćom ostvaruju trudnoću. Takve misli u meni su rasplamsale tu ljutnju i stvorile osjećaj ljubomore prema drugima i gađenja prema sebi. Tek kada sam si uistinu dozvolila prihvatiti svoje negativne emocije shvatila sam da mi one pokazuju da to nije pravi put za mene. Ubrzo moj fokus se promijenio sa žaljenja za onime što nemam, na zahvalnost onome što je u mojem životu. 

Prihvaćanje negativnih emocija ne događa se preko noći. Donosim ti 6 faza kroz koje sam ja prošla kako bih uistinu prihvatila neugodnu emociju.

1. Zašto se loše stvari događaju uvijek meni?

 

“Zašto baš ja?” ili “Zašto se to meni događa?” bila su pitanja koja su mi stalno letjela mislima. Uvijek je bilo lakše prikazivati se kroz ulogu žrtve nego prihvatitit odgovornost za svoje osjećaje. Dugo sam potiskivala sve loše što osjećam opravdanjima da nisam rođena pod sretnom zvijezdom.

Ova potreba potječe još iz ranog djetinjstva kada su mi stariji govorili “ne smiješ se ljutiti na njega” ili “moraš biti hrabra, a hrabri ne plaču“. Takve rečenice učile su me da su emocije koje mi nisu ugodne štetne i s vremenom sam ih naučili potiskivati. Potiskivanjem emocija nisam rješavala problem na koji mi je emocija ukazivala. Emocija se tako gomilala u mojem organizmu i stvarala nezadovoljstvo koje je kad tad moralo izaći. To sam naučila na teži način. Nakon izbacivanja nakupljenih emocija uvijek bi se osjećala posramljeno i bilo je jaso da nešto moram poduzeti.

2. Što ja osjećam?

Emocije koje osjećam događaju se konstantno, no pitanje je kada i u kojoj mjeri sam ih svjesna. U periodu kada nisam bila sigurna kako i koliko želim komunicirati neplodnost sa okruženjem, pitanje “Kako si?” ledilo mi je krv u žilama. Moj konstantni odgovor na to pitanje bio je “Dobro!” Zapravo sam, gotovo uvijek kad bi to rekla, osjećala da nisam dobro.  Tadan nisam znala niti što točno osjećam niti kako da to izrazim. Prvi korak koji sam odlučila poduzeti bilo je pitanje – Što točno osjećam? To pitanje postavljala sam si u svakoj situaciji u kojoj sam osjetila da me preplavljuje osjećaj koji mi nije ugodan. U početcima odgovori na to pitanje bili su opširni jer sam htjela zapisati sve što sam osjećala. Kada sam naučila više o emocijama bilo mi je lakše prepoznati pojedinu emociju i što mi je ona govorila pa su i odgovori na pitanje bili jednostavniji i kraći.

3. Imenovanje emocija

Stalnim ispitivanjem Što osjećam shvatila sam da zapravo ne razlikujem dobro svoje emocije.  Da bi razumjela kako se osjećam morala sam prvo razumjeti osnovne neugodne emocija. Razlučiti razlog njihova nastanka i što mi one govore.

Tuga

• RAZLOG : Gubitak nečega što mi je važno. U mojem slučaju tugu sam osjećala zbog gubitka ideje o osnivanju obitelji, gubitka slike o sebi kao majke.
• ŠTO MI JE GOVORILA: kada sam osvijestila kako sam se osjećala u trenutcima tuge shvatila sam da mi je ona ukazivala na moju potrebu da pronađem utjehu u stvarima koje sam imala u svojem životu i tako si pomognem stvoriti novu sliku o sebi koja nije uvjetovana djecom. Tuga mi je pomogla da nakon dugog niza godina ponovno upoznam sebe bez svih uloga u koje sam se do sada stavljala.

Ljutnja

• RAZLOG: osjećaj nepravde ili neočekivanog ishoda. Osjećaj ljutnje prvenstveno je bio povezan uz nekorisne savijete koje smo dobivali od okoline, ali i ljutnja na situaciju u kojoj smo se pronašli.
• ŠTO MI JE GOVORILA: potreba za zauzimanje za sebe i svoje stajalište. Ljutnja je u meni izazivala snažan osjećaj da se zauzmem za sebe i svoje osjećaje. U situaciji neplodnosti moje shvaćanje mene kao “dobre osobe” bilo je samo ako se ne suprotstavljam. To uvjerenje nije mi omogućavalo da se zauzmem za sebe.  Najefikasniji način rješavanja ljutnje bilo je postavljanje granica prema okolini.

Strah

• RAZLOG: Uočavanje opasnosti. Kroz borbu s neplodnosti razmjenjivali su se različiti strahovi ( odbijanje, novi izazovi, razočaranja, boli…). Strah od odbijanja jasno mi je govorio da postoji opravdana opasnost da moj partner nije spreman prolaziti kroz ovaj period. Strah od novih izazova upozoravao me kako do sada nisam prošla kroz ovu situaciju i kako oprezno trebam njoj pristupiti. Strah od razočaranja ukazivao mi je na potencijalno loš rezultat. Strah od boli na mogućnost podnošenja jake boli u određenom periodu.
• ŠTO MI JE GOVORIO: Svaki od strahova kada sam ih osvijestila pripremao me na suočavanje s potencijalnom negativnom situacijom koja se mogla dogoditi. Preispitivao me što ja mogu napraviti i kako ja mogu postupiti da do negativnog ishoda za mene ne bi došlo.

4. U redu je osjetiti emociju

Iako sam bila svjesna da nisam jedina koja se našla u situaciji neplodnosti nikada nisam s nekime razgovarala otvoreno o toj temi dok nisam razgovarala sa prijateljicom koja je prolazila sličan scenarij. Tada sam prvi puta uistinu shvatila što znači ona rečenica “Nisi sama”. Prvi puta osjećala sam se slobodnom jer sam čula da se stvarna osoba nasuprot mene osjećala poprilično isto kao što sam se i ja osjećala, iako naše dijagnoze niti put nisi bili isti. Gubitak samopouzdanja, ljubomora na prijatelje koji postaju roditelji, tuga u blizini djece, strah od budućnosti i ljutnja na situaciju u kojoj smo se našli. Ta jedna kava promijenila je cijelu moju percepciju neplodnosti.  Promijenila je shvaćanje kako se ja moram osjećati. Moram se osjećati upravo onako kako se osjećam i to je potpuno normalno.

5. Što mogu naučiti iz ove emocije?

Nakon što sam preispitala svoje emocije, naučila ih razlikovati i konačno dopustila si osjetiti ih sljedeći korak bilo je shvaćanje što je to što me neka emocija može naučiti. Emocije koje su mi bile ugodne naučile su me cijeniti trenutke u kojima sam ih osjećala i u potpunosti biti prisutna u njima. S druge strane neugodne emocije naučile su me postaviti svoje granice i izraziti svoje želje u partnerskom, prijateljskom, obiteljskom odnosu. Naučile su me postaviti sebe na prvo mjesto i prije svega život kreirati po svojim a ne tužim željama. Naučile su me da moram biti spremna na situacije koje ne očekujem i njima pristupati otvorenog uma i srca jer nikada ne znamo koje će nam lekcije one donijeti.

6. Tehnike disanja

“Duboko diši” – uvijek mi je zvučalo kao rečenica koju ti netko kaže kad ne zna što drugo reći. Moć disanja spoznala sam kroz prakticiranje joge i sada je redovito primjenjujem. Postoje različite tehnike disanja koje se koriste ovisno o situaciji u kojoj se nalazimo. Pravilno disanje olakšava mi koncentraciju i razumijevanje što mi emocija poručuje. Omogućilo mi je kontrolirati misli i vratiti se sadašnjem trenutku.

Prihvati i njeguj svoje emocije jer one su tvoja mapa kroz život!