Druga strana neplodnsoti

Odnosi

Ljubomora na trudnoću

U periodu borbe s neplodnosti imala sam osjećaj kao da sve žene u mojoj okolini ostaju trudne. Poznanice, bliske prijateljice pa i članice obitelji. Svi su dobivali svoju šansu osim nas. Bol, ljubomora, tuga i anksioznost koje sam osjećala svakom novom objavom trudnoće povećavali su zavist koju sam osjećala prema tim parovima. Smatrala sam se lošom osobom zbog toga. Dugo mi je trebalo da prihvatim svoje osjećaje i shvatim da su oni potpuno normalni u situaciji u kojoj se nalazim.

Zašto ona a ne ja?

Čini li me ljubomora lošom osobom

Svaki puta kada bi saznala da netko iz naše okoline očekuje dijete, dio u meni se slomio. Trudnoće bliskih prijatelja i članova obitelji posebno su mi teško padale. Bol i tuga koje sam osjećala bili su vezani uz nemogućnost mojeg tijela da ostvari trudnoću. Ljubomora i zavist prema drugima rađale su se zbog onoga što oni imaju, a ja toliko želim. Osuda koju sam osjećala prema sebi, zbog nemogućnosti ostvarivanja trudnoće, rasla je svakom objavom trudnoće.

Ispratila sam toliko trudnoća od početka do rođenja djeteta, a niti jedna nije bila moja. Slušala sam o svakom simptomu na koji su se druge žene žalile, ne znajući da bi ja dala sve na svijetu ako bi to značilo da nosim dijete u sebi. Uvijek sam pred drugima pokazivala kako mi je drago i kako sam sretna. Nikada nisam rekla niti riječ o borbi koju sam vodila u sebi. Iako je svaka novost o napretku trudnoće bila kao otrovna strelica koja je išla prema meni spremno sam je prihvaćala. Smatrala sam da se to očekuje od mene i  da moram biti sretna zbog drugih.

Ljubomora me dovela do dna

Zašto ona, a ne ja? Ponekad se ovo pitanje prelomilo preko mojih usana prema partneru dok me tješio uplakanu kada nisam više mogla trpjeti bol koju sam osjećala, a ponekad se jednostavno to pitanje javilo dok sam se u sebi smirivala kada bi slušala novu objavu trudnoće. Nisam si nikako mogla objasniti što sam ja to skrivila da ja ne mogu ostvariti trudnoću. Kada bi saznala za novu trudnoću u svojoj okolini prva pomisao mi je bila “Zašto je ona bolja od mene?” Uvijek sam tražila greške u svojoj prošlosti koje bi mogle objasniti ovu kaznu, kako sam je tada osjećala. Moje bi samopouzdanje, svakom objavom tuđe trudnoće, sve više padalo.

U tom periodu činilo mi se da se svima u našoj okolini osmjehnula sreća u vidu trudnoće .  Čak su i parovi za koje sam znala da se muče s neplodnošću ostvarili uspjeh.  Ali nikako nije dolazilo vrijeme na nas. Bol u meni, koju sam osjećala gomilanjem negativnih emocija izazvanih tuđim trudnoćama, bila je toliko jaka da sam osjećala potrebu osjetiti je i fizički. Nisam se nikada ozlijedila. Ipak postojao je period kada sam aktivno o tome razmišljala i to me plašilo. Taj period bio mi je znak da trebam potražiti pomoć. Pohađanje psihoterapeutskog tečaja, slušanje podcasta i čitanje knjiga bili su moj način borbe s tim groznim mislima. Promjena mojih misli nije došla preko noći. Postojali su dani kada je i dalje bilo teško. Naučila sam da mi šetnja po svježem zraku najbolje razbistri um. Mijenjala sam svoja uvjerenja i tako mijenjala svoje osjećaje.

Uredu je osjećati ljubomoru

Radom na sebi shvatila sam da nisam loša osoba zbog toga što osjećam ljubomoru i zavist prema svojim prijateljima/obitelji koji čekaju prinovu. U situaciji u kojoj se nalazim to je potpuno normalno i razumljivo. Drugi imaju pravo na svoju sreću u toj situaciji, ali i  ja imam pravo osjećati ljubomoru. Shvatila sam da duboko u sebi osjećam sreću zbog njih, no bol i tuga zbog situacije u kojoj se nalazim nadjačali su je.

S vremenom sam naučila prihvatiti svoje emocije o čemu sam pisala na blogu i svoje postupke prilagoditi onome što osjećam. To je značilo iskreno reći osobi da sam sretna zbog nje, ali mi treba prostora da prihvatim tu informaciju. Također u nekim situacijama to je značilo i odmaknuti se od trudnoća/prvih godina djeteta koje su mi bile teške. Shvatila sam da me okolina kojoj je iskreno stalo do mene nije osuđivala zbog toga već su imali potpuno razumjevanje i podršku u tom periodu. To sam jednostavno morala napraviti kako bi sačuvala svoje mentalno zdravlje.

Shvatila sam koliko su moja pitanja “Zašto ona, a ne ja?” odražavala moj stav o mojoj vrijednosti kroz majčinstvo. Dugo mi je trebalo da svoje uvjerenje da vrijedim samo kao žena i majka promijenim i shvatim da vrijedim neovisno o tome hoću li imati djecu ili ne. Ja nisam kriva zbog dijagnoze koju imam i ona me ne definira, ali isto tako niti nitko drugi nije više ili manje vrijedan trudnoće od mene.
 

To što netko očekuje od mene da sudjelujem u tuđoj trudnoći nije moja odgovornost.

 

Kategorija :

Mindset

,

Neplodnost

Share :
Možda te zanimaju i sljedeći blog postovi
Najčitaniji blog postovi
Prijavi se na newsletter

Kroz kratke priče s tobom ću djeliti što me neplodnost naučila

Više sadržaja možeš pratit na :
en_GB