Uvijek sam bila spremna na skoro svaki negativan ishod. Svako moje pitanje “Što ako..?” završavalo bi lošim predosjećajem kako bi se psihički mogla pripremiti na sve ono što će doći. Sve se promijenilo tek kada sam shvatila da sam spremna na svaki neuspjeh, ali ne i na uspjeh. Ostala sam u šoku. Shvatila sam da me ne mora više biti strah mojih pitanja i da na njih mogu gledati i u pozitivnom kontekstu.
Uvijek spremna na neuspjeh
Još u tinejdžerskim danima sate sam provodila razmatrajući u svoj glavi svaki mogući ishod situacije u kojoj sam se nalazila kako bi izbjegla strah od neuspjeha. U svakoj situaciji mozak mi je odgovarao na tisuću pitanja koja su započinjala s ‘Što ako…?’ a završavala uglavnom u negativnom smislu. Mislila sam da ako dobro razradim svaki svoj strah, biti ću uvijek spremna na neuspjeh. No ništa se nije promijenilo! Niti kada sam saznala svoju dijagnozu.
Strahovi koji se javljaju s naplodnosti
Što ako nikada nećemo moći imati djecu ? Pitanje je koje stvaralo ogromnu nesigurnost i strah od neuspjeha u meni. Strah da nisam dovoljno dobra da budem majka, strah da ću iznevjeriti svog partnera i naše roditelje. Strah da mi nikada neće biti ugodno kraj naših prijatelja koji će imati djecu. Strah da ću biti ostavljena.
Kako smo krenuli sa postupcima potpomognute oplodnje takva pitanja počela su se gomilati. Što ako moje tijelo ne bude reagiralo na terapiju? Što ako nam nije suđeno da budemo roditelji? Pitanja su koja su mi se po cijele dane i noći vrtila glavom. Zbog tolike zaokupljenosti svim strahovima od neuspjeha dani su samo prolazili, a ja sam samo preživljavala. Strah koji je dolazio s tim pitanjima izjedao me je. Trudila sam se biti spremna na sve negativne situacije koje su me dočekivale, ali svaki put iznova doživljavala sam tugu i razočaranje. Potrošila sam toliko energije i vremena na razmatranje toliko mogućih situacija od kojih se niti jedna nije dogodila. Koliko god se trudila pripremiti na ono što me čeka, moja pitanja dovodila su do pojačane anksioznosti koju sam osjećala.
Što ako sve bude u redu?
Jedan posjet doktoru tokom našeg petog postupka potpomognute oplodnje osvijestio me je da moram promijeniti svoj mindset. Iako sam bila spremna na svaki negativan rezulat terapije, nalazi su pokazali da prvi puta imamo šanse za IVF. Kako je postupak trajao moj strah od neuspjeha je zamijenila nada da ćemo ovaj puta uspjeti, a moja pitanja su počela završavati s pozitivnim ishodom. Što ako stanice budu kvalitetne i oplode se? Što ako ostanem trudna? Pitanja su koja su mi prolazila glavom i kojima sam se spremala na sljedeće ishode. Promjena na pozitivu umjesto negative u tim pitanjima omogućila mi je da prihvatim uspjeh i pređem preko straha koji sam toliko razvijala. Nije svaka situacija završila onako kako sam željela. Nekada su se moji strahovi ispunili, ali sam naučila da ako ne uspijemo ovaj put ne znači da nećemo nikada uspjeti. Ja sam se uvijek spremala na bolji ishod i zbog toga sam postala mirnija i opuštenija.
Zašto se ne bi zapitala “Što ako sve bude u redu?”
